Kazališni globus

Tena Štivičić na sceni National Theatrea

London – „Komad Tene Štivičić o trima ključnim datuma u prošlosti njezine zemlje je zahtjevno, ali fascinantno iskustvo“, nadnaslov je kritike u poznatom The Guardianu uz praizvedbu nove drame hrvatske dramatičarke na Lyttelton sceni engleskog National Theatrea, u režiji Howard Daviesa. Tri zime, kako se drama zove, pripada među najveće uspjehe u povijesti hrvatske dramaturgije s obzirom da je premijerno izvedena na sceni jedne od ključnih kazališnih kuća u svijetu. Produkcija je pobrala niz laskavih kritika u medijima, s iznimkom The Telegrapha, koji je, sit istočnjaka koji okupiraju londonske scene, u najboljoj britanskoj kolonijalnoj tradiciji, zaključio kako komad „nije odvratan“, ali je ipak trebao biti izveden u Zagrebu.

            Štivičićeva se u novoj drami u kojoj su mnogi prepoznali suptilni čehovljanski ton bavi obiteljskom pričom koja se događa u trima ključnim trenucima suvremene hrvatske povijesti: 1945, na kraju rata, zatim 1990, na pragu novoga rata i 2011, kad se Hrvatska našla na pragu Europske Unije. „Riječ je o velikoj drami koja pokazuje kako povijest određuje obiteljski život i koja zahtijeva usredotočenost. Vrijedi doći na predstavu ranije i prostudirati programsku knjižicu kako bi se lakše shvatila pozadina bogatog, kompleksnog mozaika Tene Štivičić“, zaključak je kritike u The Guardianu.

Čehov na lakim drogama

New York – A Bedlam Theater Company pod vodstvom redatelja Erica Tuckera odlučila se na neobičan repertoarni potez. Producirali su i igraju naizmjenično dvije predstave, Razum i osjećaji Jane Austen i Čehovljeva Galeba. S malom glumačkom podjelom – u dramatizaciji Austenove glumci se izmjenjuju u ulogama, dok ih je za Galeba dovoljno – ansambl je napravio sjajan posao. S obzirom da je ista grupa prošle godine predstavila Hamleta sa samo četvero glumaca, deset je ovaj put bilo dovoljno za spektakl kakav su Razum i osjećaji, koji se pretvorio u dinamični igru, na rubu fizičkog teatra. Galeb je pak smireniji, a u novoj adaptaciji dramaturginje Anye Reiss, koja se događa na engleskom otoku Isle of Man, danas, Arkadina i Trigorin, kad zatreba komuniciraju i mobitelom, Nina je pankerica, leptopi se stalno koriste, a u komunikaciji pomaže i – marihuana.

Bezdramsko kreativno pisanje

Celje – Vorkšop na Moljera, nova komedija Matjaža Zupančića, doživjela je praizvedbu u Slovenskom ljudskom gledališču u Celju u režiji Borisa Kobala. Fonetski pisan naslov predstave, kao i podnaslov Pod vodstvom Centra za brezdramsko kreativno pisanje otkriva osnovne elemente predstave. Ona govori o životu iza kulisa u kazalištu, rugajući se, baš kao i Molière u svom Tartuffeu, o čijem uprizorenju i govori ova produkcija, licemjerju, ali i mnogim kazališnim mistifikacijama, poput one o „bezdramskom“ kazalištu. Na meti su i „konceptualni“ pristupi kazalištu, ali i cijeli mehanizam suvremenoga kazališta i ljudi/funkcije koji ga čine. Premda nije ostala bez kritičarskih primjedbi, komedija je satiričan i zabavan pristup kazalištu i njegovu tumačenju u suvremenom svijetu.

Goropadni Shakespeare

Moskva – Kroćenje, radikalna adaptacija Shakespeareove drame Kroćenje goropadi, u režiji Jakov Lomkina i produkciji kazališta Satirikon, osvojila je publiku šarmom, ali se po mnogima poslužila krivim tekstom, jednostavno, redateljeva i Shakespeareova vizija išle su različitim pravcima. Zabavno je gledati fizički teatar u kojem se pleše, skače, žonglira i u kojem je akrobatsko često ispred dramskog, ali postavlja se pitanje čemu tu služi sama drama, jer je kao predložak moglo poslužiti bilo što. Kazalište Satirikon ima zaista jak glumački ansambl i ti su glumci kadri napraviti impresivan posao ma što na sceni radili, ali, čini se, Lomkinu za ovakav posao ovaj put nije trebao Shakespeare.